Magnifikat - Bog pogleda na Marijinu neznatnost

Pripremila: s. Rastislava Ralbovsky, sestra sv. Križa

Utorak, 16. kolovoza 2011.

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji, nastavljamo razmatrati Gospinu pjesmu „Veliča“.

„Bog je pogledao na moju neznatnost“, pjeva Marija. Ona, najveća među svim ženama, svjesna je svoje malenosti. Gospa živi duh siromaha Jahvinih, koji su poput djece svjesni svoje neznatnosti i sve očekuju od Boga. Marija, dakle, već sada živi duh djetinjstva i malenosti, koji će njezin Sin proglasiti zakonom svoga kraljevstva: „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko“ i "Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima".

U svijetu koji toliko teži za ljudskom veličinom Marijina malenost je izazov i osvaja nas. Duh malenosti oslobađa nas agresivnih težnji da budemo na prvom mjestu, ili povlačenja u depresiju, ako to nismo. Zato se Gospa ne umara ponavljati nam bezbroj puta: „Stavite Boga na prvo mjesto u svome životu!“ Nismo svjesni koliko nam škodi naša težnja da sebe stavimo u prvi plan. To razara naše međuljudske odnose u obitelji, na poslu, u Crkvi. Isus je rekao: „Tko hoće biti prvi, neka bude posljednji“. Marija je to činila cijelog svog zemaljskog života, a čini to i sada. Kad dođemo k njoj, ona nas vodi k Isusu. Marija je bila ponizna, zato je Bog pogledao na nju i uzvisio je. Ona je naša Velika Gospa.

Na malene gleda Bog, jer maleni su ponizni i otvoreni za Božji pogled ljubavi. Tko danas gleda na malene i neznatne? Svijet velikih često prezire takve. Prezire pojedince, prezire i narode. Ako netko nosi pečat malenosti jer nema bogatstva, visokog položaja, ugleda u mjestu i slično, neka se ugleda u Mariju. Ona nas ohrabruje: Ne bojte se! Nije to u životu najvažnije. Ne čini vas sretnim to, nego svijest da vas takve malene gleda Bog s beskrajnom ljubavlju.

Dragi slušatelji, neka zato u našem srcu odjekuje poruka Marijine pjesme Magnificat: Bog gleda i na mene neznatnog, malenog! Gleda me s ljubavlju koja me diže iz malodušnosti, iz osjećaja manje vrijednosti ili čak bezvrijednosti. Koliki danas postaju bolesni od toga! Lijek je tome moja otvorenost Božjoj ljubavi, koja me podiže i uzdiže. Ta se ljubav danas izlijeva na nas na poseban način preko Gospe u Međugorju. Poznata nam je poruka: „Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti“. Pokojni fra Slavko Barbarić ovako je prenio tu poruku: „Kad bi ste znali koliko vas ljubim, skakali bi ste od radosti!“ Da, skakali bismo poput djece, koja se ne boje izraziti svoju radost, jer se ne boje otvoriti se ljubavi.

Gospe, sjeti se onih koji se osjećaju toliko bezvrijednima i nekorisnima, da podižu i ruke na sebe. A svima nama izmoli duh malenosti, po kojem postajemo veliki - po Božju.

Mir vam i dobro!